Božica Ramić

Božica Ramić je dugogodišnja članica Duge, a  kao tkalja je radila 25 godina  u tekstilnoj industriji, tvornici vunenih tkanina “Alhos“ u Livnu.

U udruženje je došla 1995. godine tražeći utjehu zbog trauma iz izbjeglištva i gubitka muža. Kada se susrela sa ženama koje su doživjele slične sudbine i preživjele ratne traume, ova majka troje djece se pridružila Dugi u kojoj je i danas, punih 25 godina.

Uključila se u radionicu pletenja, dodirom i toplinom vune, osluškivanjem zvuka natre, pokretima ruku osvježila je svoje sjećanje na djetinjstvo. S  majkom i ujnom pomagala je oko obrade lana, pranja vune, predenja i noću slušala zvuk natre na kojoj je majka  tkala prostirke, prekrivače za krevete, torbe, pregače. Ponovo je ugledala poznate šare i motive, koje su je podsjetile na one sa maminih pregača i prostirki i oživjele su u njoj lijepa sjećanja. Tako je počela tkati u Dugi različite rukotvorine kao što su ponjave, torbice, tkanice, obilježivači, pregače, ogrlice, privjeske za ključeve.

Posebno joj se urezalo u sjećanje kada je sa drugim ženama učestvovala i pomagala u tkanju prve jakne-džude po želji naše tadašnje umjetnice Ljiljane Bjelošević koja je vodila kurs tkanja i po ideji predsjednice Galine Marjanović. 

Svakodnevno je tkala i dolazila u Dugu, njene traume su se sve više ublažavale, u čemu su joj pomogle njene prijateljice iz Duge i ručni radovi kojima se dive i kupuju domaći i strani turisti i pronose ih širom svijeta. Njene tkanice su joj pomogle da ublaži tugu, stekne nove prijatelje, održi svoju misiju čuvanja starih zanata i tehnike tkanja iveranjem, a prodajom radova je  imala i malu finansijsku pomoć. Posebno voli tkanje na ramu a svoje znanje prenosi na mlade generacije.