Galina Marjanović

Galina Marjanović je rođena 1947. godine u Banjaluci gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. U Beogradu je nastavila školovanje, stekla zvanje defektologa i  27 godina radila sa djecom oštećenog sluha i govora. Iskustvo stečeno u školi i radu sa djecom, veliku ljubav i požrtvovanost prenijela je na djecu izbjeglica koje je ratni vihor doveo u naš grad.

Još kao djevojčica voljela je ručni rad, naučila heklanje i vez, a uz svresrdnu pomoć svoje svekrve naučila je plesti. U najvažnijim životnim trenucima, kada je bila potpuno ispunjena i srećna radila je rukotvorine u koje je uplitala ljubav i radost koju je osjećala. Tako je kao trudnica, napravila benkicu od satena za svoju kćerku i plela džemper po kojem je vunom vezla cvjetove za njen polazak u prvi razred. Neko svoje značajne životne trenutke opiše pričom, pjesmom ili slikom, a ja sam jaku emociju i potrebu da svoju ljubav pokažem drugoj osobi izražavala kroz rukotvorine. Kao student brucoš u Beogradu, kupovala sam glinomol i u momentima inspiracije sam pravila nakit koji sam prodavala. Pomažući izbjeglicama u izbjegličkim centrima ugledala sam čitavo bogatstvo šara, motiva, ornamenata i uočila simboliku, sklad boja i poruke koje nosi svaka od njih.

Sa pronalaskom novih motiva, moja zainteresovanost je rasla, prikupljala sam  priče o njima, imena žena, narodnih umjetnica i geografsko porijeklo tih radova. Znanje kojim sam ovladala u kratkom periodu trebalo je primijeniti na konkretne predmete, odnosno osmisliti poklon suvenire koji su darovani Duginim donatorima.  Od tada, dugi niz godina do danas, inspirisana etno motivima, sjećanjima, emocijama koje me za njih vežu i sposobnostima rukodelja, javljale su se nove ideje iz kojih su se  izrodila čitave kolekcije unikatnih suvenira i odjevnih predmeta.

Autor sam većine Duginih suvenira, kao i kreator odjevnih predmeta koji su  nekada činili cijele revije od velikog broja istih  koje je Duga organizovala. Da bih to sve realizovala, od zamisli do proizvoda, uvijek sam prvo skicirala ideju, pa odabirala materijal i tehniku sa kojom će se proizvod izrađivati. To je podrazumijevalo uključivanje i drugih zanata, krojačkih, majstorskih, kožarskih i stolarskih, a kroz saradnju i savjetovanje sa umjetnicama i rukodeljama dopunjavala sam  i razrađivala svoju ideju, odnosno početnu zamisao pretvarala u konačni proizvod. Nakon što Aida ili žene kojima ona odredi da, da urade prvi uzorak po mom modelu i zamisli, rađa se unikatni suvenir kojem potom osmišljavam jedinstveni dizajn pakovanja i promotivnu priču koja uz njega ide. Upravo ona je, pored ljepote suvenira, ponekad zaslužna za to što je suvenir pronašao svog kupca koji je kroz priču shvatio porijeklo i značaj izrade rukotovorina i očuvanja tradicije u izvornom obliku, bez redizajniranja motiva, nego isključivo primjenjivanjem etno elemenata na moderne odjevne predmete sa originalnih narodnih nošnji.

Osim velikog broja kupaca, među kojima je mnogo značajnih domaćih i svjetskih ličnosti, zahvaljujući kojima su naši suveniri poklonjeni i nalaze se u poznatim kućama, rezidencijama ambasadora, oni su veoma zapaženi na velikom značajnih izložbi, počevši od prve izložbe u Beogradu prije 20 godina. Upravo to me najviše čini srećnom, što sam dala doprinos da ljepotu i bogatstvo našeg kulturnog nasljeđa vidi cijeli svijet, da Republika Srpska ima svoj suvenir koji predstavlja naš nacionalni identitet i što su proizvodi našli put do kupaca i postali profitabilni, na zadovoljstvo žena i rukodelja koje imaju finansijsku nadoknadu i materijalnu sigurnost. Posebno me raduje što se Zmijanjski vez, čiju ljepotu i specifičnost sam prepoznala i promovisala još prije 15 godina, nalazi na listi Unesco-a i što sam imala priliku da prisustvujem seminaru i učestvujem u sertifikovanim radionicama koje su organizovali na temu očuvanja nematerijalnog kulturnog nasljeđa.

U Dugi sam uvijek radila kao volonter, sa inspiracijom i željom da se naša tradicija čuva, da je rade osobe i žene koje imaju ljubav, dušu i iskonsku potrebu u srcu da tako čine. Zato se za Dugine radove može reći da su radovi sa dušom.