Slavica Šugić

Dugu sam upoznala 2008. godine, kada sam otišla u penziju i kad sam mogla da se posvetim svom hobiju, a to je bio ručni rad. Završila sam srednju tehničku školu u Banjaluci i čitav radni vijek sam provela u Čajevecu gdje sam radila u planskoj službi na različitim poslovima, planera do rukovodioca. Tokom radnog vijeka sam se bavila ručnim radovima koje sam naučila u djetinjstvu od svoje majke, a najviše sam se posvetila šivanju i pletenju jer sam u tome mogla kreativno da se izrazim. Ovdje bih posebno istakla pletenje jer se može posmatrati kao zanimanje, hobi, ali i umjetnički doživljaj. Radeći različite pletene predmete, shvatajući ljepotu ručnih radova i mogućnosti pletiva, od kojih posebno izdvajam vunu kao najekonomičniju javila mi se želja da svoje znanje podijelim i prenesem na sve koji su zainteresovani. Kada sam došla u Dugu, naišla sam na lijep prijem koji je za rezultat dao dugogodišnju saradnju i još ljepše druženje sa drugim ženama u različitim prilikama i događajima koje Duga organizuje kao što su književne večeri, revije, izložbe i radionice. Duga mi je pružila priliku da budem instruktor na radionicama pletenja na kojima polaznicama uvijek kažem da je vještina izrade ručnih radova važna bez obzira na zvanje i znanje koje žena posjeduje. Mnoge tehnike rada rukotvorina su fleksibilne, mogu da se rade na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, što ih čini da budu „super“ i „kul“ ili naprosto dobre za sve generacije.

Osim toga, svoj kreativni duh, Slavica izražava kroz pripremu domaće hrane i tradicionalnih specijaliteta koje zajedno sa Duginim rukotvorinama upotpunjuju neke od naših izložbi u formi etno zakuske namijenjene prisutnim posjetiocima.